Posto sam vec par dana kod kuce, na malom bolovanju, ceo dan smo zajedno. Jedino kad mi bas nije dobro onda je ostavim sa babom i odmaram.
Jutros se oblacimo, pita me Anja:
-Tajo, neces radis?
-Necu.
-Bices sa Anjom?
-Hocu.
-Neces radis Becu? – tuzan pogled u pod i polako se priblizava meni
-Necu, bicu ceo dan sa tobom.
- Bices Tajo sa Anjom kuci, sigati se.
Odvlaci me do kreveta, seda na ivicu i kaze:
-Bicemo zajedno.
Eh, gde je ono radno vreme od 7 do 3, pa kuci budes u 2….
Eh, što mi je to poznato. Oko ove privatizacije poslednje 2 godine, MM nije čestito bio kući. Bilo je i plakanja, i cimanja, i svašta nešto …
A sad se i meni smeši slična situacija, ali mi smo malo stariji, pa će čini mi se to lakše da se podnese.
Ljubac za Anju
Obradovala sam se kad sam videla da imaš novi tekst, ali kad sam videla zadnju rečenicu…
Baš mi je žao, komšija. Ali, znaš i sam. Nismo u Evropi, al’ evropsko radno vreme mnogi već odavno imaju.
To radno vreme ima ovde, verovao ili ne. Ako se zadesi da pokupim Mileta u vrtiću posle tri, obično je zateknem samu sa vaspitačicom.
Nego, sigrajte si vi. Nadam se da ide na bolje (:
jao, radno vrijeme od 7 do 3…. sta bih dala!